Архиве ознака: ubuweb

o deljenju

mišljenja sam da bi čovek ono što zna trebalo da podeli sa drugima, pa da nam svima bude bolje. malo makar. bolje. jer… nikada ne znaš kome bi ono što ti znaš moglo da pomogne. ovih dana sam čitala knjigu japanskog mladog čoveka (rođen je 1992. ) obolelog od autizma koji je u svojoj trinaestoj godini napisao ovu jedinstvenu, insajdersku knjigu u kojoj nam otkriva iz prve ruke kako je biti autističan. taj mladi čovek zove se naoki higašida, a knjiga je „zašto skačem“ i kod nas ju je objavila „laguna“. država bi trebalo ovu knjigu besplatno da deli svim roditeljima koji imaju decu obolelu od autizma. ova knjiga će im pomoći da shvate svoje decu i njihove potrebe. lajtmotiv knjige je njegova molba da ne odustajemo od njih. naoki kaže na jednom mestu: „jednostavno smo takvi. samostalno naprosto ne umemo da obavimo nešto isto kao vi. ali, kao i svi ostali, i mi želimo da damo sve od sebe. kada primetimo da ste odustali od nas, osećamo se bedno. zato vas molim da nastavite da nam pomažete, do samog kraja.

piteš se, verovatno, kako je naoki uopšte uspeo da napiše knjigu. zahvaljujući ambicioznoj nastavnici, posvećenoj majci i svojoj velikoj želji da se izrazi naučio je da sriče reči na tablici sa slovima. pokazuje slova na tablici da bi sricao reči koje njegov pomagač zapisuje. ima i svoj blog.

često, dok sam učio ovaj postupak, osetio bih se sasvim poraženim. ali naposletku, stigao sam do tačke kada sam mogao sam da pokazujem slova. snage da istrajem u tome davala mi je sledeća misao: da bih živeo svoj život kao ljudsko biće, nema ničeg važnijeg od sposobnosti da se izražavam. tako da se za mene abecedna tablica ne svodi samo na sastavljanje rečenica: ona mi omogućava da prenesem drugima ono što želim i što mi je potrebno da razumeju.“ 

zašto skačem

naoki-higashida-autism-japan-the-reason-i-jump

naoki higashida

štošta sam otkrila i na internetu, samo što je stvar diskusije šta je kome bitno. ali, čak i kada ti se učini da je nešto zanimljivo, korisno samo tebi i nikom više sasvim je izvesno da bi to moglo da obraduje i još nekog. radi se o aplikaciji za mobilne telefone hoteltonight. ona je last minute ponuda hotela. zatekao si se u nekom gradu, a nemaš rezervisan hotel (naravno, uz pretpostavku da imaš money money money) više nije problem. pri tom u njihovoj ponudi nisu neki šklj hoteli, ali ne i preskupi. a imaju i blog.

Here’s how Elaine Daneshrad of Fashion Laine used HT for a recent last-minute stay in NYC. Inspired to book a great stay for yourself? Download the app to get started. Have an amazing HotelTonight experience? Shoot it on over to us at...

hudson hotel. nyc, na 5 minuta od central parka

http://hudson-new-york-central-park.new-york-hotels-ny.com/

treća stvar koju ću podeliti sa tobom ako kao ja voliš (voliš? obožavaš!) avangardnu umetnost je ubuweb lokacija na internetu. na početnoj stranici piše: all avant-garde. all the time.

iza ovog cyber kofera punog avangradnog blaga stoji pesnik keneth goldsmith. u julu 2013. bio je gost naše zemlje i govorio je o ne-kreativnom pisanju. btw, on je prvi pesnik laureat moma muzeja iz nyc. keneth kaže:

it’s amazing to me that ubuweb, after fifteen years, is still going. run with no money, ubu has succeeded by breaking all the rules, by going about things the wrong way. ubuweb can be construed as the robin hood of the avant-garde, but instead of taking from one and giving to the other, we feel that in the end, we’re giving to all. ubuweb is as much about the legal and social ramifications of its self-created distribution and archiving system as it is about the content hosted on the site. in a sense, the content takes care of itself; but keeping it up there has proved to be a trickier proposition. the socio-political maintenance of keeping free server space with unlimited bandwidth is a complicated dance, often interfered with by darts thrown at us by individuals calling foul-play on copyright infringement. undeterred, we keep on: after fifteen years, we’re still going strong. we’re lab rats under a microscope: in exchange for the big-ticket bandwidth, we’ve consented to be objects of university research in the ideology and practice of radical distribution.

but by the time you read this, ubuweb may be gone. cobbled together, operating on no money and an all-volunteer staff, ubuweb has become the unlikely definitive source for all things avant-garde on the internet. never meant to be a permanent archive, ubu could vanish for any number of reasons: our isp pulls the plug, our university support dries up, or we simply grow tired of it. acquisition by a larger entity is impossible: nothing is for sale. we don’t touch money. in fact, what we host has never made money. instead, the site is filled with the detritus and ephemera of great artists—the music of jean dubuffet, the poetry of dan graham, julian schnabel’s country music, the punk rock of martin kippenberger, the diaries of john lennon, the rants of karen finley, and pop songs by joseph beuys—all of which was originally put out in tiny editions and vanished quickly.  (ubuweb)

ovo dole je kenneth goldsmith…

„naše impresivno digitalno okruženje  zahteva nove odgovore pisaca. šta to znači biti pesnik u eri interneta? ova dva  pokreta, flarf i konceptualno pisanje, svaki formiran tokom poslednjih pet  godina, direktna su istraživanja u tom pravcu. i ma kako različiti bili, imaju  iznenađujuće slična rešenja. kao prvo, identitet je za grabljenje. zašto  koristiti svoje reči kada se možeš isto tako dobro izraziti koristeći tuđe  reči? a ako vaš identitet nije vaš, onda se i iskrenost mora izbaciti takođe.  materijalnost dolazi u prvi plan: čini se da količina reči više utiče na pesmu  od samog njihovog značenja. potrošljivost, fluidnost, i reciklaža: postoji  osećaj da reči nisu predviđene da traju zauvek. danas su one zalepljene na  stranicu, ali sutra se mogu ponovo pojaviti kao facebook fenomeni. napraviti  fuziju avangardnih impulsa prošlog veka sa tehnologijama današnjice, sve ove  strategije predlažu prošireno polje za poeziju dvadeset prvog veka. ovo novo  pisanje nije isključivo vezano među stranicama knjige, ono se stalno oblikuje  od štampane stranice ka web stranici, od galerijskog prostora ka naučnoj  laboratoriji, od društvenih prostora za čitanje poezije ka društvenim  prostorima blogova. to je poetika fluksa, koja proslavlja nestabilnosti i  neizvesnosti. “ (flarf je dionis. konceptualno pisanje je apolon – kenneth goldsmith

eto, toliko od mene. za sada.

 

1 коментар

Објављено под Art, books, travel

početi sa stvaranjem smisla…

kenneth goldsmith

ubuweb je jedno (i) od mojih omiljenih mesta na mreži. a njegov osnivač kenneth goldsmith je prvi pesnik laureat moma muzeja. u čast tragično nastradalog heroja aarona shwartza pokrenuo je projekat printing out the internet. naime aaron je u januaru ove godine izvršio samoubistvo ne izdržavši pritisak američkog tužilaštva. zbog njegovih aktivnosti usmerenih kao ostvarivanju ideala slobodnog pristupa svim informacijama na internetu, posebnu onih edukativnog karaktera. trebalo je da posluži kao primir svim ostalim hakerima, posebno harvardskoj grupi. čekala ge je, najverovatnije, drakonska kazna od više decenija zatvora i globa u vidu višemilionske dolarske cifre.  kenneth goldsmith je, naime, rešio da do 26. jula u nemaloj galeriji „labor“ u meksiku sitiju (500 metara kvadratnih) odštampa ceo internet, sve ono što mu se pošalje, a potom po završetku projekta da reciklira sav taj jazz od papira… “na vama je da odlučite šta želite da odštampate i to je ok, sve dok originali ostaju negde na Internetu” – kaže goldsmith.

na žalost, saznala sam tek dan pošto je gostovao ovde… održao je predavanje o nekreativnom pisanju, o tome kako novi mediji utiču na redefinisanje pisanja.  i smisla…

Резултат слика за fei fei sun for shanghai tang s/s 2010

fei fei sun for shanghai tang s/s 2010

„Naše impresivno digitalno okruženje  zahteva nove odgovore pisaca. Šta to znači biti pesnik u eri Interneta? Ova dva  pokreta, Flarf i Konceptualno pisanje, svaki formiran tokom poslednjih pet  godina, direktna su istraživanja u tom pravcu. I ma kako različiti bili, imaju  iznenađujuće slična rešenja. Kao prvo, identitet je za grabljenje. Zašto  koristiti svoje reči kada se možeš isto tako dobro izraziti koristeći tuđe  reči? A ako vaš identitet nije vaš, onda se i iskrenost mora izbaciti takođe.  Materijalnost dolazi u prvi plan: čini se da količina reči više utiče na pesmu  od samog njihovog značenja. Potrošljivost, fluidnost, i reciklaža: postoji  osećaj da reči nisu predviđene da traju zauvek. Danas su one zalepljene na  stranicu, ali sutra se mogu ponovo pojaviti kao Facebook fenomeni. Napraviti  fuziju avangardnih impulsa prošlog veka sa tehnologijama današnjice, sve ove  strategije predlažu prošireno polje za poeziju dvadeset prvog veka. Ovo novo  pisanje nije isključivo vezano među stranicama knjige, ono se stalno oblikuje  od štampane stranice ka veb stranici, od galerijskog prostora ka naučnoj  laboratoriji, od društvenih prostora za čitanje poezije ka društvenim  prostorima blogova. To je poetika fluksa, koja proslavlja nestabilnosti i  neizvesnosti. “ (flarf je dionis. konceptualno pisanje je apolon -kenneth goldsmith)    

  1. Soliloquy, Act 6 [excerpt]

No. I’m not mad. We were just playing. Yeah. It was a joke. It was a joke. The recorder will stay on this art week. What? No. Just one week. Oh, is it time already for another laundry? Oh, we can take it over. It’s no big deal. Remember the time we buried the dog in the laundry? Wasn’t that cute? This might be the last wash for the winter. Sorry. Cause we’re the same people. We, cause, we’re the same person. I’m the secretary. I’m the secretary. Of course I did. That’s why I said it but I can’t say everything that I know we’re thinking cause we’ll repeat everything. Oh, that would be a relief. Yeah, if you were if you were taping you’d have 5 times as many tapes as me. I have very few tapes from this week. No, it’s much better that it was. It’s way better. Yeah. I don’t mind, you know, it’s just an industrial noise right now it’s just it used to sort of scream and whine and, you know, no, it’s a lot better. Shirts. Cheryl, what what is this thing and why is it always blocking my closet for all week long? Can you put them in front of your closet? I mean, I don’t really care that they’re out I just I can’t get to my stuff. Put ‘em over there. I think they do a nice job at the at our dry cleaner. Look at how nice this shirt is. They do a good job, don’t they? Did you ever get paid from Yale? Did you ever get paid from what’s her name, Ardele? What? They can’t pay you? This is a different strike? This is a different strike than Kathy’s thing? Oy vey. This boy is wired. Look at me, you can never even tell it’s a mic. This boy is wired. Oh, you should tell Steven, by the way, also that the FMU I gotta get him one of the playlists and he was on the top the playlist officially came out and he was like one of the very top playlist. I gotta give him an official thing, yeah. He did really well at FMU. It’s unbelievable. It’s yeah. Well, do you like the CD? I gotta really listen to it. Yeah, I mean, people at the station just went apeshit for it. Sure sure, is another one there? I haven’t seen it. You think I can almost think about throwing these out? No, they’re just shot. Really. You don’t know where that bag went? All right. We’ll just use a regular bag. We’ll just go buy another. I’m gonna drop you downstairs and you’re gonna be living there for a whole week. Oh, look at the sweet one. Do you have a shoehorn? A what? What’s a shoehorn? What? What’s a shoehorn? Huh? So I like my mother’s stories about Max throwing tantrums. That was funny. Hey, maybe we can go, oh, you know what we should do when we’re out on the Island today? After the festivities are winding down? Take my parent’s car and try to find some yard sales. I mean it’s a beautiful like the first nice spring weekend there’s gonna be a million yard tag sales going on in Port Washington. What do you say? What do you say? Yeah. We have to make a 10:20 train, yeah. Aren’t they nice? I think they’re very hip, don’t you? They’re sort of square? And the real thing about them is they’re already they feel already like bedroom slippers. You know, these are gonna become, you know, everyday shoes. My mother has Band Aids, they’re not a rare commodity. Good. He was a funny old man. I liked him. He was a funny old guy.

Оставите коментар

Објављено под Uncategorized